— „Prirodno liječenje nije samo u biljkama,“ govorila bi Mara dok bi miješala svoje tinkture. „To je i u suncu koje ti grije lice, u vodi s planinskog izvora i u tišini koju si zaboravio slušati.“

Mladić se vratio u grad, ali u njegovoj je kuhinji od tada uvijek stajala teglica sušenog matičnjaka, podsjetnik na šapat planine i mudrost koja raste iz zemlje.

Mara ga je dočekala s osmijehom, ali mu nije odmah dala napitak. Prvo ga je povela u šetnju kroz visoku travu.— „Gledaj ovaj ,“ rekla je, pokazujući na sitne bijele cvjetove. „On je vojnik prirode. Čisti krv i vida rane, ali samo ako mu pristupiš s poštovanjem.“

Mara je samo odmahnula rukom:— „Ništa mi ne duguješ. Priroda nam daje sve besplatno. Ti samo zapamti da put do zdravlja često ne vodi kroz ljekarnu, nego kroz tvoj povratak korijenima.“