Bobi je tada shvatio – titlovi su zabavni, ali život je lakši kad se samo razumijete srcem (i njuškom). Skinuo je naočale, zalajao na poštara i vratio se onome što psi rade najbolje: uživanju u trenutku bez previše teksta.
Bobi se šokirao. Oduvijek je mislio da retriver samo želi igru, a ne pravnu raspravu. Krenuo je dalje prema parku i sreo mrzovoljnu čivavu. Titlovi su bljeskali crvenom bojom: „Makni se s puta, smrtniče. Ovaj hidrant je moja prijestolnica, a ti nemaš vizu.”
Želiš li da ovaj "filmski" scenarij pretvorimo u između dva psa s različitim dijalektima (npr. dalmatinski i purgerski)?
Jednoga popodneva, mali miješanac po imenu pronašao je par starih naočala u travi. Čim ih je stavio na njušku, svijet se promijenio. Više nije čuo samo "vau-vau", već je ispred svakog psa vidio jasne hrvatske titlove .